Priča iz Mateja 8:23-27

Bila je to mirna, tamna ljetna večer. Čamac je lijeno plovio dok su muškarci promatrali zalazak sunca, a jedan od njih čak je i zaspao na krmi. Činilo se kao da ništa ne može pokvariti ovu savršenu noć. Tada se odjednom nebo smračilo od bijesnih oblaka. Počele su padati krupne kapi kiše. Nebom je tutnjala grmljavina. Munja je osvijetlila tamu. Mali čamac bacao se naprijed-natrag dok je svaki val bivao sve veći od prethodnog. Svi su preplašeno vikali, osim jednog – čovjeka koji je spavao na krmi.

Ljudi u čamcu bili su prestravljeni, ali imali su jednu nadu. Pozvali su usnulog čovjeka: „Spasi nas, Gospodine, poginut ćemo.” Čovjek se probudio i odmah su vidjeli da je u njemu bilo nešto drugačije. Primijetio je zavijanje vjetra i bijesne valove, ali okrenuo se i pitao prijatelje: „Zašto se bojite, malovjerni?” A onda je zapovjedio oluji: „Mir.”
Da je to rekao bilo tko drugi, njegove bi se riječi izgubile u zavijajućem vjetru. Ali kad je ovaj čovjek, Isus Krist, progovorio, oluja se poklonila i prestala.

Tko je Isus?

Jeste li ga upoznali?

Ovo su najvažnija pitanja koja bi se ikad mogla postaviti jer taj čovjek može biti s nama u svakoj oluji s kojom se suočimo, kako na otvorenom moru, tako i u vlastitom srcu.